Akiko Koga: FOTO IMPRESIJE IZ SRBIJE
Fotograf – umetnica iz Japana Akiko Koga u ovom trenutku izlaže svoje radove u čak dve galerije u Tokiju i na obe izložbe teme su njene impresije iz Srbije. Prva izložba je grupna, otvorena je u galeriji TEN, 19. aprila i trajaće do 26. juna. Na toj izložbi učestvuje 18 umetnika iz 10 zemalja, a pored Akiko Koga je i Željka Gavrilović iz Srbije.Druga izložba je samostalna izložba Akiko Koga, upravo je otvorena ( 31. maja ) u galeriji STEPS u Ginzi i trajaće do 5. JunaNa samostalnoj izložbi Akiko Koga je izložila fotografije načinjene u beogradskom ateljeu nedavno preminulog akademskog slikara Milana Tucovića, koga je Akiko poznavala i pomogla mu istovremeno da svoje radove izloži u Japanu.Na izložbi je istaknut I njen tekst “Čudo Svetog Save”, u kome nam Akiko prepričava svoj doživljaj prilikom posete hramu Svetog Save u Beogradu, gde su je odveli Milan Tucović i njegova ćerka Jovana vajar.Na kolektivnoj izložbi Akiko Koga izložila je samo jednu fotografiju, portret Dragana Milenkovića, osnivača sajta Japanorama, koji je u vreme kada je portret nastao bio direktor Izdavačkog preduzeća Prosveta I pozvao je Akiko da poseti staru knjižaru Geca Kon u Knez Mihailovoj ulici, kulturno dobro Srbije. Pročitajte i taj tekst sa neobičnim impresijama jedne japanske umetnice.Oni koji razumeju japanski jezik mogu da tekstove pročitaju i na japanskom. Čudo Svetog Save Imam kod kuće dva kamička. Četvrtasta, zlatasta, blistava.U martu 2019. godine, posle desetogodišnje pauze, ponovo sam posetila Srbiju. Bila sam smeštena kod slikara Milana Tucovića.Sledećeg dana pošto sam stigla, Milan mi u kuhinji reče: „Sutra idemo u Hram Svetog Save“ i na parčetu papira mi, u nekoliko poteza, nacrta crkvu.Ujutro, krenula sam sa njegovom ćerkom Jovanom. U kiosku pred hramom kupile smo nekakve okrugle pljosnate kolačiće i kafu, sele na klupu i čekale da se pojavi Milan. Posle nekog vremena, Milan je došao iz ateljea. Na ulazu u hram prišao nam je jedan radnik; ispostavilo se da je Milanov poznanik i da će nam pokazati unutrašnjost crkve na kojoj se još radi. Čovek nam pruža kacige i kaže: “Stavite ovo na glavu.”Hram Svetog Save u Beogradu najveća je pravoslavna građevina na svetu. Gradnja je započeta 1935.godine, ali nedugo zatim izbija Drugi svetski rat i radovi staju. Enterijer još nije završen. „Hoćeš da se popnemo na kupolu? Odande se pruža divan pogled na ceo Beograd. Malo ćemo se pomučiti, ali ako hoćeš…“ „Hoću.“ I tako smo krenuli prema vrhu kupole, na visinu od osamdesetak metara. Ali ne stepenicama, nego po skelama, u neosvetljenoj crkvi. Pod nogama su nam se klatile daske prebačene preko metalne konstrukcije. Bilo je to opasno planinarenje, sa velikom razlikom u nivoima. Milan je Jovanu i mene bukvalno vukao, te nekako stigosmo do vrha. Kao što nam je bilo rečeno, pogled na Beograd je veličanstven. Pirka prijatan vetrić. Milan mi stavlja nešto u ruku. Otvaram dlan i vidim mali četvrtasti kamen. Milan mi pokazuje na mozaik. Uzeo je sa poda kamičak dok smo se peli. Kamičak se zlati na mom dlanu, Milan se smeška. Odmah zatim i Jovana mi prilazi i stavlja mi nešto na dlan. Isto objašnjenje, isti osmeh. Želja ovo dvoje ljudi da mi učine nešto prijatno, meni, pristigloj iz dalekog sveta, najlepši je poklon. Četvrtasti kamičci, kameni parčići Svetog Save. Sigurno su bili planirani za ugradnju u oblasti kupole. Jednog dana, kada hram bude završen, gledaću zlatnu tavanicu i sećati se ovog dana. Milan Tucović, slikarJovana Tucović, vajarka